Oštrenje noževa izrađenih od alatnih čelika novije generacije i SS čelika
Relativno često mi se javljaju kupci sa pitanjima vezanim za oštrenje noževa koji su rađeni od čelika novije generacije i čelika sa visokim sadržajem Cr (iznad 12%). O raznim vrstama čelika smo detaljno pisali ovde.
Potpuno je logično da tvrđi materjali iznad 58Hrc, pa ako su još u pitanju i visokolegirani čelici, iziskuju nešto vise vremena, strpljenja i vežbe za vraćanje oštrice u fabričko stanje poznato kao “da brije”.
Proizvođačima sečiva su dostupne skuplje mašine za oštrenje, koje omogućavaju kontinualno hlađenje sečiva. U kućnoj varijanti to je retkost. Ipak, najgora varijanta oštrenja je davanje sečiva na milost i nemilost priučenim oštračima, koji obično nikada nisu imali dodira sa iole vrednijim sečivima i čelicima.
Vg-10 i SGPS-3G čelik drže oštricu neuporedivo duže od jeftinih čelika od kojih se rade noževi na našem “tržištu” . Vg-10 je nešto manje zahtevan za rad od 3G čelika.
1. Čelici sa više legirajućih elemenata duže drže oštrinu, oštrica se proporcionalno duže opire materjalu koji sečemo.
2. Čelici sa više legirajućih elemenata dozvoljavaju i nešto veću tvrdoću (59, 60, 61, 62 Hrc) sa zadovoljavajućom žilavošću.
3. Profil oštrice takođe utiče na dužinu držanja oštrine ali i na lakše ili teže oštrenje sečiva.
4. Ispravna termička obrada je pored odličnog čelika i profila presudan faktor za dobijanje kvalitetnog sečiva.
Šta je oštrenje?
Oštrica je manje više V-klinastog oblika, zanemarimo u ovom trenutku profil oštrenja. Radom trošimo čelik, onaj vrh klina koji prodire kroz material, pa on postaje zatupast, dobija “U” profil tzv. profil oklagije, što osećamo pri radu pa se kaže da je nož tup kao oklagija.
Zašto se ovo dešava? Jednostavno: “Akcija je uvek jednaka reakciji”. Svaki ma koliko mek materjal se manje ili više opire penetraciji. Vreme je da se ponovo vrati onaj izrazito “V” oblik, a to se postiže skidanjem određenog sloja čelika materjalom koji je tvrđi od čelika koji koristimo za nož.
Skidanje sloja čelika se radi mašinski ili ručno. Mašinsko skidanje-oštrenje nije naivan posao i nije za laike. Po pravilu radi se na “kamenu” ili šmirglom. I “kamen” i šmirgla su veće tvrdoće od oštrice. Kontaktom čelika i kamena ili šmirgle stvara se trenje. Trenje se vidi kao hiljade varnica. Trenje proizvodi povećanje temperature. Nekontrolisano povećanje temperature uništava sečivo. Nepovratno se narušava proces termičke obrade čelika, a takva oštrica postaje po pravilu neupotrebljiva. Ova manifestacija se lako uočava promenom boje čelika. Oštrači mogu poliranjem da sakriju promenu boje čelika ali nikako nisu sposobni da prikriju unutrašnje deformacije koje su izazvali svojim neznanjem. Sečiva postaju krta, lome se u kontaktu sa žilavijim i tvđim materjalima.
Adekvatno mašinsko oštrenje zahteva nešto skuplje mašine sa kontinualnim procesom hlađenja (makar vodom), ulja za honovanje su teže isparljiva i imaju daleko bolje hlađenje na kontaktu, tu su i pumpe za cirkulaciju medija koji ga hlade preko izmenjivača toplote. Ovo su idealni uslovi koji postoje kod jako ozbiljnih proizvođača i koji nisu dostupni svakome.
Ručno oštrenje je dostupno većini korisnika. Mora se vršiti materjalima koji su tvrđi od čelika koji oštrimo.
Korisno je zapamtiti sledeće:
- nikada ne treba dozvoliti da sečivo noža izrađeno od visokolegiranih čelika postane “tupo kao oklagija”
- tupo sečivo je izrazito opasno
- karton, papir, sintetičke tkanine, tvrdo drvo, kosti (…) su izrazito abrazivni materjali, do te mere da na kartonu i natron papiru možemo da dooštravamo sečiva, što je lako proverljivo
- sečiva koja su izrađena od visoko legiranih čelika se duže opiru “tupljenju”, ali logično je da će se duže opirati i oštrenju
Postupak ručnog oštrenja može da se vrši na terenu ili u kućnim uslovima. Potrebno je prvo izveštiti ruku i pokrete za kućnim stolom, gde je sve komotnije, pa posle na terenu ide nešto lakše.
Za kućnu upotrebu koriste se nešto veći, udobniji tzv. “kućni” oštrači koji su teži, većih gabarita, udobniji i lakši za rad. Terenski oštrači su manji, lakši za nošenje i za nijansu manje udobni za rad.
Za tvrđe visoko legirane čelike su razvijeni izrazito tvrdi kombinovani oštrači keramika-veštački dijamant-cirkon. Oni uz neophodnu vežbu omogućavaju relativno brzo oštrenje i na terenu i u kućnim uslovima.
Postoji i mogućnost oštrenja različitim tipovima kamenja ili šmirglom, kao i pastama nanetim na kožu, tekstil, papir…
Konveks oštrica se za tešku terensku upotebu pokazala perfektno, kako za drvo tako i za meso, voće, povrće… Konveks oštricu je moguće raditi isključivo “iz ruke”.
Potez prevlačenja sečiva preko oštrača je za ruku skoro potpuno prirodan pokret i mi ga “imamo negde u potsvesti”. Druge vrste oštrenja su nešto manje prirodne i nastale su iz preovladjujuće uloge mašine u proizvodnji sečiva.
![]() |
DF24 oštrač |
![]() |
DC4 oštrač |
Proces oštrenja
Da bi se ruka oslobodila potrebna je vežba. Nabavite neki jeftin nož koji vam neće biti žao da eventualno upropastite. Jeftin nož znači brzo oštrenje, ali i brzo tupljenje.
Konveks oštricu prepoznajemo tako što na sečivo prislonimo stranicu lenjira i pogledamo ka svetlu, ukoliko svetlost prodire sa obe strane prislonjene ivice lenjira – to je konveksno sečivo. Sečivo treba da “legne” svojom težinom na oštrač i bez preteranog pritiska se prevlači - od sebe napred jednu stranu i ka sebi nazad drugu stranu.
Pokret ruke mora da prati profil sečiva, tako da se sečivo lagano prevlači određenom širinom po oštraču, to je pokret izvijanja od prve trećine širine sečiva ka samoj oštrici, a zatim isto ali sa druge strane sečiva.
Trag oštrenja na sečivu je vidljiv odmah. Da bi taj trag jasno uočili može da se koristi flomaster jarke boje. U istoj širini treba obojiti obe strane sečiva. Ako ravnomerno skidamo boju sa sečiva, na dobrom smo putu da nož naoštrimo pravilno.
Naravno, za sve je neophodna vežba i ništa nije moguće teorijski naučiti, neophodno je da pokret uvijanja oštrice “uđe u krv” čoveku.
Sličan je princip rada i sa šmirglom i izvlačenjem oštrice na kajišu.
Šmirglu treba staviti na podlogu koja nije preterano meka – katalog, neki magazin ili široka kožna traka, a neko koristi i kompjutersku podlogu za miša, komade dvoslojnih armafleksa ili table za izolaciju cevovoda. Odlične su i gumene trake.
Na sečivu će u zavisnosti od finoće oštrača biti manje ili više vidljivi tragovi oštrenja. Sečiva se obično fabrički oštre granulacijom 400. To bi trebalo da bude onaj “saten finiš”.
Grublji oštrači ostavljaju dublji vidljiviji ris, a takav ris je vidljiv i posle dijamantskog oštrača (DC4, DC521, DF24….. 25 mikrona). Posle doštravanja radi se finiširanje oštrice na keramici, koja polira mikro neravnine i olakšava prodor sečiva kroz ono što sečemo.
Sečivo se dodatno polira pastom i izvlači opisanim potezima ruke na koži.
Bitno je zapamtiti i to da je poliranjem moguće istupiti oštricu ukoliko se na isti način ne prate potezi oštrenja. To se dešava i kad se pasta nanese na krpicu i prevlačenjem potkači oštrica.
I na kraju, proverite kako ste naoštrili nož. Dobro naoštreno sečivo se poznaje po tome što lako prolazi kroz papir čak i ako pravimo krivudave pokrete.
Proces ručnog oštrenja je često dugotrajan i dosadan postupak. Zahteva vežbu i uz malo volje se lako savlada. Niko nije naoštrio nož odmah idealno, zato treba imati samo dovoljno strpljenja i prakse. Vežba čini majstora – u svemu, pa i u ovoj veštini.
Prilog
1. Pročitajte uputstvo za oštrenje na Fallknivenovom sajtu.
2. Pogledajte video o pravilnom oštrenju noževa.